Pink.rs donosi vam geopolitički pregled za poslednjih sedam dana.
Dok se na frontu vode intenzivne borbe, sudbina Ukrajine ponovo se kroji u rezidencijama na Floridi. Protekli vikend u Majamiju obeležili su intenzivni pregovori američkih, ukrajinskih i evropskih zvaničnika pod pokroviteljstvom specijalnog izaslanika Stiva Vitkofa. Iako se zvanični izveštaji oslanjaju na floskule o „produktivnoj atmosferi”, izostanak konkretnog pomaka ostavlja otvoreno pitanje: može li revidirani plan od 20 tačaka zaista premostiti jaz između Kijeva i Moskve ili je reč o još jednom diplomatskom manevru bez jasnog epiloga? Američki i ukrajinski zvaničnici ocenili su jučerašnje razgovore u Majamiju kao konstruktivne, ali bez naznaka o ključnom prodoru ka okončanju rata. U nizu odvojenih sastanaka, koje je vodio specijalni izaslanik predsednika Trampa, delegacije su se fokusirale na usklađivanje pozicija o bezbednosnim garancijama i ekonomskom oporavku. Centralna tema ostaje revidirani mirovni predlog Vašingtona, koji je nakon konsultacija sa evropskim saveznicima preoblikovan, ali čiji detalji i dalje ostaju strogo čuvana tajna.
Maratonski razgovori na južnoj Floridi pod okriljem Stiva Vitkofa završeni su bez ikakvog proboja, ostavljajući utisak da ruska strana svesno sabotira svaki pokušaj diplomatije koji ne podrazumeva potpunu kapitulaciju Ukrajine. Čak i nakon što je prvobitni, kontroverzni predlog SAD drastično izmenjen pod pritiskom Kijeva i Brisela kako bi se zaštitili suverenitet i bezbednost Ukrajine, ruska delegacija ostaje nepopustljiva. Dok Ukrajinci nude konkretne rokove i okvire za ekonomski oporavak, rusko odbijanje da se obaveže na dalje korake ponovo postavlja pitanje – da li su pregovori za Kremlj samo kupovina vremena za nastavak agresije? Prema procenama Svetske banke, Rusija je do sada prouzrokovala štetu od oko 600 milijardi dolara Ukrajini. Suština trenutnih pregovora se zasniva na tome da mir ne sme da bude predah za novu rusku agresiju. Evropi je potreban mir koliko i Ukrajini. Ali mir koji je krhak, nedorečen ili bez zaštitnih mehanizama prisile zapravo i nije mir. To je tek običan predah pre nego što Rusija ponovo krene u ofanzivu. Ovu lekciju Ukrajina je skupo platila – gubicima, okupacijom i životima njenog naroda, baš kao i mnogi drugi susedi Rusije. Vekovi istorije pružaju neoborive dokaze za to.
Foto: Tanjug AP/Gavriil Grigorov, Sputnik, Kremlin Pool Photo
Ono što je Ukrajini neophodno jeste stabilno i trajno rešenje; sporazum koji uklanja i samo iskušenje i samu sposobnost Moskve da obnovi agresiju. Bezbednosne garancije moraju biti stvarne, a ne deklarativne. One moraju biti dovoljno snažne da osiguraju da se nijedan budući lider u Kremlju više nikada ne usudi da se kocka novim ratom protiv Ukrajine. Iskustvo Ukrajine nas je naučilo da sami dokumenti ne zaustavljaju ni tenkove ni rakete. Štaviše, isprazna uveravanja su direktan poziv na sledeći sukob. Sporazumi bez jasnih mehanizama izvršenja, bez posledica i preciznih obaveza, padaju na ispitu onog trenutka kada su iskušani – što nam je istorija pokazala iznova i iznova. Za Ukrajinu, istinski sporazum je samo onaj koji funkcioniše u praksi, a ne u teoriji. On mora da štiti živote, očuva suverenitet i učini novi rat nemogućim. Upravo se takav predlog trenutno dizajnira u živoj evro-atlantskoj diplomatskoj aktivnosti.
Američke obaveštajne službe sada potvrđuju ono što Ukrajina govori godinama - Putin planira potpunu invaziju na Evropu kako bi ponovo uspostavio „izgubljene teritorije“ SSSR-a i njegov sistem kolonija. Ali nijedan od ovih planova ne može se ostvariti bez prethodne okupacije Ukrajine. Predsednik Ukrajine Zelenski je izvestio detaljno o ishodu pregovora u Majamiju: “Naš pregovarački tim se sada vraća iz Majamija. Stići će uveče, a detalje ću imati ujutru. Po mom mišljenju, sve što je bilo potrebno da uradimo za početne nacrte već je urađeno. Postoji 20 tačaka plana. Nije sve savršeno do sada, ali ovaj plan je na mestu. Postoje bezbednosne garancije - između nas, Evropljana i Sjedinjenih Država. Okvirni dokument. Postoji poseban dokument između nas i Sjedinjenih Država - bilateralne bezbednosne garancije. Ovo je ono što vidimo: mora ih pregledati Kongres SAD, a određeni detalji i aneksi ostaju poverljivi. Od danas, sve ovo izgleda prilično čvrsto i dostojanstveno. Za sada, međutim, ovo su radni nacrti koje je pripremila naša vojska. Važno je da smo ih razvili mi i Sjedinjene Američke Države. To ukazuje da smo veoma blizu stvarnog ishoda. Takođe razvijamo prvi nacrt sporazuma o oporavku Ukrajine, ekonomsku strategiju.”
“Srž svih dokumenata je spremna. Onaj osnovni. Postoje određene stvari koje nismo spremni da prihvatimo. I postoje stvari – u to sam siguran – koje ni Rusi nisu spremni da prihvate. Amerikanci trenutno nastavljaju pregovore sa ruskim predstavnicima. Oni će održati razgovore, a zatim ćemo dobiti povratne informacije od njih. Sa naše strane, oni su dobili sve informacije”, poručio je Zelenski.
Foto: Tanjug AP/Andrea Rosa
Samit Evropske unije doneo je odluku o zajedničkom zaduživanju kako bi se Ukrajini obezbedila finansijska pomoć u iznosu od 90 milijardi evra za 2026. i 2027. godinu. Ovu vest su saopštili predsednik Evropskog saveta Antonio Košta i nemački kancelar Fridrih Merc, prenosi portal „Evropska pravda”. Odluka je usvojena nakon što je odbačena ideja o takozvanom „zajmu na ime reparacija”. Umesto toga, Evropska unija će sprovesti zajedničko zaduživanje na tržištu, a prikupljena sredstva biće direktno usmerena na podršku Kijevu. Ova značajna finansijska injekcija namenjena je pokrivanju budžetskih i vojnih potreba Ukrajine tokom naredne dve godine.
Dok najnovija zvanična saopštenja Moskve pokušavaju da projektuju sliku samouverenosti i strateškog zamaha, detaljna analiza ukrajinskog Centra za strateške komunikacije ukazuje na to da ovi izveštaji zapravo razotkrivaju duboke unutrašnje protivrečnosti ruskog državnog i vojnog aparata. Moskva tvrdi da je osigurala stratešku inicijativu i potpuno opremila svoje snage, dok istovremeno priznaje da se rat vodi pod ekstremnim finansijskim ograničenjima. Vojni izdaci su dostigli neverovatnih 7,3% BDP-a – nivo koji je ekstreman čak i za ratnu ekonomiju – dok se budžeti za civilne potrebe agresivno režu. „Ovo nije stabilnost, već fatalno naprezanje sistema“, navodi se u izveštaju. Rusija sa ponosom ističe regrutaciju oko 410.000 ugovornih vojnika u jednoj godini. Međutim, zvanični podaci istovremeno priznaju da su vojno obrazovanje i dugoročni kadrovski potencijal postali potpuno neprivlačni, zahtevajući hitne programe kako bi se sprečio potpuni kolaps sistema. To potvrđuje da Rusija primenjuje model „kratkoročne kupovine ljudstva“, a ne održivo generisanje vojnih snaga. Dok Moskva izveštava o navodnoj efikasnosti PVO sistema od 97%, stvarnost ih demantuje na terenu. Priznanja o rapidnom porastu ukrajinskih napada dronovima duboko unutar ruske teritorije prisilila su Kremlj na hitno proširenje regionalne odbrane i uvođenje vanrednih mera.
Centar dalje ističe logičku prazninu: „Skoro savršen štit ne bi zahtevao konstantna i hitna pojačanja.“ Rusija deklariše da su njene snage potpuno snabdevene, sa nivoom borbene gotovosti iznad 90%. Ipak, u istim tim dokumentima navode se urgentni nedostaci u ključnim oblastima: sistemima za elektronsko ratovanje (EW), radarima, sredstvima za kontrabatiranje i taktičkoj PVO. Puna borbena gotovost i kritični nedostaci u opremi ne mogu postojati istovremeno. Moskva se otvoreno hvali onesposobljavanjem preko 70% ukrajinskih termoelektrana i više od trećine hidrokapaciteta. Ukrajinski Centar naglašava da to nije vojni uspeh, već priznanje nemoći: „To je potvrda da se Rusija oslanja na napade na civilnu infrastrukturu jer nije u stanju da postigne odlučujuće rezultate na bojnom polju.“ Konačno, dok se predstavlja kao tehnološka velesila, Rusija ističe masovnu upotrebu motocikala, kvadova i improvizovanih vozila na liniji fronta. Iako Kremlj to pokušava da predstavi kao „inovaciju“, u stvarnosti je reč o iznuđenoj adaptaciji pod pritiskom nedostatka teške oklopne tehnike. Zvanični narativ Moskve o kontroli i uspehu je samo fasada. Podaci ukazuju na eskalaciju troškova, strukturne slabosti i sve veću zavisnost od prisile. „Ovo nije pozicija snage. Ovo je pokušaj da se propagandom upravlja sopstvenim propadanjem“, zaključuje se u analizi.
Ovim podacima treba dodati i informaciju ruskog Ministarstva odbrane da su ruske snage tokom 2025. godine osvojile oko 6.000 kvadratnih kilometara ukrajinske teritorije. Najznačajnije uspehe ruske snage su zabeležile u oktobru i novembu u vreme intenzivnih magli koje ometaju stopostotni učinak dronova. S obzirom da Ukrajina ima površinu od 603.000 kvadratnih kilometara, te da Rusija nije zauzela nijedan grad za značajnijim brojem stanovnika, ovim tempom za rusko osvajanje celokupne teritorije Ukrajine biće potrebno punih 100 godina uz gubitke koji eksponencijalno rastu iz meseca u mesec.
Ujedinjeno Kraljevstvo je proširilo sankcije protiv Rusije, dodajući još 24 subjekta na listu. Ovo se navodi u ažuriranoj listi britanskog Ministarstva spoljnih poslova. Ograničenja sada uključuju nove ruske naftne kompanije, kao što su Tatnjeft, Rusnjeft, Rusnjeftegaz i NNK-Oil. Ranije, u oktobru, sankcije su već uvedene najvećim igračima u industriji – Rosnjeftu i Lukoilu. Pored toga, 18. decembra, nekoliko kompanija iz Rusije, UAE i Uzbekistana, kao i pet pojedinaca, sankcionisani su. Računi onih na listi sankcija u britanskim bankama podležu zamrzavanju, a pojedincima se zabranjuje ulazak u zemlju. Putinovi prihodi od nafte sada su uplašeni i snose veće troškove, jer se moraju koristiti mnogo duže rute tankera kako bi se izbegli ukrajinski dronovi pravde. Prethodne godine, žuto i crno, a 2025. bela. Ukupna potrošnja će dostići 15,9 biliona rubalja (198,8 milijardi dolara), odnosno 7,3% BDP-a. To je 2,4 biliona rubalja (30 milijardi dolara) više nego što je planirano u ruskom budžetu koji je opterećen agresijom na Ukrajinu.
Foto: Pixabay.com
EU je pooštrila sankcije protiv ruske „flote u senci“. Kako je navedeno u zvaničnom saopštenju Saveta EU, na listu sankcija dodato je još 41 plovilo. Njima je uvedena zabrana pristupa lukama EU i pružanja širokog spektra usluga vezanih za pomorski transport. U saopštenju se naglašava da su ograničenja usmerena na tankere koji:
▪️ zaobilaze mehanizam ograničenja cena nafte
▪️ podržavaju ruski energetski sektor
▪️ prevoze vojnu opremu
▪️ učestvuju u izvozu ukradenog ukrajinskog žita
▪️ su uključeni u transport kulturnih vrednosti iz Ukrajine.
Ova odluka povećava ukupan broj sankcionisanih plovila na skoro 600 i dopunjuje prethodne sankcije protiv 9 subjekata koji doprinose aktivnostima ruske „flote u senci“.
U očajničkoj želji za pobedom i da održe svet fantazija u kojem trenutno živi njihov ostareli diktator, Rusi sada snimaju “herojske scene” u Kupjansku, ali 20 km daleko od tog grada. Rusi su snimili video u Tavilžanki (20 km od Kupjanska), predstavljajući ga kao pobijanje gubitka tog grada. U pozadini izjava ruskog Ministarstva odbrane, Putina i Lavrova sa „Zapada“ o potpunoj kontroli nad Kupjanskom, počela je da radi fabrika falsifikata i laži. Pažljivi korisnik društvene mreže „X“ otkrio je da je snimak koji Rusija predstavlja kao Plažnu aleju u Kupjansku zapravo snimljen na jugozapadnoj periferiji, od tog grada 20 km udaljene Tavilžanke. Ruski general koji je Putinu podneo izveštaj o navodnom „zauzimanju“ Kupjanska je nestao, rekao je Volodimir Zelenski. Prema njegovim rečima, nakon ukrajinskog vojnog kontranapada i poricanja Ruske Federacije o „zauzimanju“ grada, general je nestao pod nepoznatim okolnostima. „Svaka informacija mora biti proverena deset puta, ali ako bi nestao, ne bih se iznenadio“, naglasio je predsednik Zelenski.
SAD nastavljaju svoj odnos prema Rusiji kao sili koja doživljava strateški poraz. Na godišnjoj konferenciji za medije državni sekretar SAD Marko Rubio je napravio zanimljivu opasku na račun Rusije po pitanju Venecuele. “Nismo zabrinuti zbog eskalacije sa Rusijom oko Venecuele. Imaju pune ruke posla u Ukrajini. Oduvek smo očekivali retoričku podršku Madurovom režimu. Ako nas posmatra, Sergeju (Lavrov, ruski ministar spoljnih poslova), srećan Božić.” Rubio je signalizirao pomak ka transakcijskijoj američkoj spoljnoj politici prema NATO-u, Ukrajini i Rusiji, a njegov nastup na kraju godine sugeriše pristup vođen više proračunom nego solidarnošću — što uznemirava saveznike širom Evrope. NATO će aktivirati drugi veliki centar za vojnu pomoć na rumunskoj teritoriji u januaru 2026. godine, stvarajući južni koridor za snabdevanje koji će dopuniti postojeću poljsku rutu preko Žešova. Zvaničnici NATO-a naveli su rizike zavisnosti od jedne ulazne tačke. Rumunski centar će skratiti vreme isporuke na istočni i južni front Ukrajine, istovremeno ugrađujući redundantnost u lanac snabdevanja. To će omogućiti NATO-u da udvostruči protok vojne pomoći Ukrajini, uključujući i kroz mehanizam PURL, gde SAD isporučuju oružje, a Evropa pokriva troškove. Samo u 2025. godini, 220.000 tona vojne pomoći je prošlo kroz NATO-ov sistem koordinacije. Novi centar će upravljati sistemima koji su Ukrajini sve potrebniji za udare duboko iza ruskih linija. O zabrinutosti Rusije zbog moguće nove rute snabdevanja Ukrajine svedoče i poslednjih dana intenzivirani napadi na oblast Odese čija su meta komunikacione kritične tačke, pre svega mostovi i železnički čvorovi.
Ukrajinske specijalne snage, u koordinaciji sa snagama za bespilotne sisteme i HUR-om, ciljale su rusku rafineriju nafte u Slavjanskom kraju u Krasnodarskom kraju, glavnog dobavljača goriva okupacionim snagama. Takođe je pogođeno i skladište nafte Nikolajevski u Rostovskoj oblasti, a oštećeni su rezervoar i brod. Čak i nakon što je izgubila preko 150.000 ljudi od početka operacije, Rusija i dalje ne kontroliše Pokrovsk. Ovo je najveća vojna katastrofa rata od bitke kod Bahmuta. Britanska vojna obaveštajna služba izveštava da je napad dronom „Sub Si Bejbi“ verovatno naneo ozbiljnu štetu ruskoj podmornici, moguće je onemogućavajući joj da upravlja ili izvodi misije. Podmornica je raketna platforma „Kalibar“ koja je ranije korišćena za napade na ciljeve u Ukrajini.
Venecuela ostaje bez opcija. Nakon zaplene trećeg venecuelanskog tankera za naftu od strane Sjedinjenih Država, strategija ekonomskog gušenja Madurove vlade se intenzivira. Maduro se nadao kopnenoj invaziji koja bi mu barem dala šansu da vodi gerilski rat, ali sada izgleda da će se suočiti sa najvećim pritiskom zbog nedostatka resursa za održavanje funkcionisanja venecuelanske države. Nedostaje mu dovoljno oružja da nanese značajnu štetu američkoj floti na Karibima. Ove nedelje, Iran je ponudio pomoć i započeo razgovore o karipskom pitanju. Međutim, Iran praktično ne može ništa da učini. Iako Iran poseduje oružje kao što su rakete dugog dometa protiv brodova, sistemi protiv dronova i drugo, ono je moralo biti instalirano pre nekoliko meseci, a nije. Na kraju krajeva, niko ne može da reši probleme Venecuele osim samog Trampa. Rusija i Kina ćute kao da su u dogovoru sa Trampom. Ministar rata Hegset je izjavio da je predsednik Tramp bio jasan: blokada sankcionisanih naftnih tankera koji polaze iz Venecuele ili se upućuju ka njoj ostaće na snazi sve dok Madurov zločinački poduhvat ne vrati svu ukradenu američku imovinu.
Foto: Pixabay.com
Dva moguća scenarija ruskog napada na Estoniju objavljena su u izveštaju stručnjaka iz ECFR-a. Invazija - brzo zauzimanje Narve, moguće napredovanje ka Talinu - kako bi se šokirao NATO i primorali pregovori na „pauzu“. Grupa ruskih kopnenih snaga od 40.000 ljudi na granicama baltičkih država protiv 43.000 estonskih oružanih snaga. Zbog nemogućnosti Rusije da iskoristi sav taj broj, Estonci će imati brojčanu prednost, smatraju stručnjaci. U roku od dva dana, pojačanja iz susednih zemalja NATO-a stići će u Estoniju, a u roku od nekoliko sati, avijacija estonskih saveznika, uz podršku protivvazdušne odbrane, obezbediće vazdušnu nadmoć. Kao rezultat toga, invazija će se završiti strateškom katastrofom za Moskvu.„U roku od nekoliko dana, Rusija će se suočiti sa izborom: povlačenje, uništenje ili eskalacija u rat punih razmera sa NATO-om“, navodi se u izveštaju. Hibridni napad (aneksija), prema rečima stručnjaka, je najverovatniji. Prethodila bi mu informativna kampanja i izjave o diskriminaciji ruskog govornog stanovništva, sajber napadima i neredima u Narvi. Nakon toga, u gradu bi se mogle pojaviti manje specijalne snage ili vazdušno-desantne trupe. Šef ukrajinske obaveštajne službe GUR Kirilo Budanov upozorio je da bi Rusija već u 2027. godini mogla biti spremna za napad na Baltičke republike. Prema njegovom mišljenju cilj Rusije bio bi ograničen na okupaciju Baltičkih država, dok bi Poljska bila izložena masivnim vazdušnim i raketnim udarima, ali ne i kopnenoj agresiji za koju Rusija nema dovoljno snage.
U nastavku talasa zabrane rada medijskih kuća u Rusiji, tamošnje Ministarstvo pravde dodalo je nemačku medijsku korporaciju Dojče vele na spisak stranih i međunarodnih nevladinih organizacija čije se aktivnosti smatraju nepoželjnim u Rusiji. Ministarstvo pravde je dodalo još četiri organizacije na spisak nepoželjnih subjekata u Rusiji, pa su se na listi našli bugarski "Za slobodnu Rusiju", estonski "Dom Ingrijske Republike", norveški "Priroda i omladina" i nemački "Savez za slobodnu demokratsku Rusiju".
Sjedinjene Američke Države su u sredu odobrile prodaju oružja Tajvanu u vrednosti od oko 11,1 milijardu dolara kako bi pomogle u jačanju odbrambenih sposobnosti ostrva. Američka Agencija za odbrambenu bezbednosnu saradnju (DSCA) u osam odvojenih saopštenja, u kojima su opisani detalji, navela je da će prodaja „unaprediti bezbednost primaoca i pomoći u očuvanju političke stabilnosti, vojne ravnoteže i ekonomskog napretka u regionu“. Paket naoružanja uključuje samohodne haubice i pripadajuću opremu, procenjene na 4,03 milijarde dolara, visokomobilne artiljerijske raketne sisteme i pripadajuću opremu, procenjene na 4,05 milijardi dolara, kao i softver, opremu i usluge za taktičku mrežu misija sa pripadajućom opremom, procenjene na oko 1,01 milijardu dolara. Tajvan izdvaja 40 milijardi dolara za vojni budžet i uspostavljanje odbrambene kupole.
Predsednik Poljske Karol Navrocki poručio je posle razgovora sa predsednikom Ukrajine Volodimirom Zelenskim u Varšavi da ima za Moskvu lošu vest: Poljska i Evropa su složne u strateškim pitanjima bezbednosti i pomoći Ukrajini i tu nema nikakvog osporavanja. "Poseta je dokaz da su u strateškim pitanjima bezbednosti Poljska, Ukrajina i zemlje regiona koje dele demokratske vrednosti složne. To nikad nije osporavano", rekao je Navrocki. Poljski predsednik je naglasio da je Rusija zemlja koja ruši međunarodni poredak, krši principe međunarodnog prava i godinama destabilizuje politički sistem u Evropi, ne samo vojno, već i svakodnevnim hibridnim napadima, a da samo američki predsednik Donald Tramp može da natera ruskog predsednika Vladimira Putina da potpiše mir, mada, kazao je, Putin "nema običaj da poštuje sporazume". "Mir treba da bude dug i obavezujući, a ne da kupi vreme Rusiji da pregrupiše snage", rekao je Navrocki.
Foto: Tanjug AP/Alberto Pezzali
Generalni sekretar NATO Mark Rute ocenio je da je predsednik Rusije Vladimir Putin glavna prepreka miru u Ukrajini. Na pitanje o tome zašto je tako teško okončati rat u Ukrajini, generalni sekretar NATO je u danas objavljenom intervjuu za nemački dnevnik Bild odgovorio da je "razlog Putin" koji je "spreman da žrtvuje 1,1 milion svojih građana". "Ove godine, njegov (Putinov) napredak je bio minimalan: zanemarljivi teritorijalni dobici, manje od jedan odsto ukrajinske teritorije od početka godine, a, po našim procenama, do 1,1 milion ljudi je poginulo ili ranjeno na ruskoj strani", rekao je Rute. On je dodao da je "nekoliko evropskih zemalja izjavilo da su spremne da obezbede snage, ako je potrebno". "U toku je rad na definisanju precizne strukture 'Koalicije voljnih': Kako bi se odvijalo raspoređivanje? Šta bi se dešavalo na kopnu, na moru, u vazduhu? Svi ovi elementi se još uvek razrađuju", rekao je Rute. Rute je rekao "veoma poštuje" predsednika SAD Donalda Trampa (Trump) jer je "jedini koji je uspeo da dovede Putina za pregovarački sto i jedini koji ga na kraju može naterati da sklopi mir". Generalni sekretar NATO-a "apsolutno ne očekuje" da će SAD povući podršku Ukrajini i da se nastavljaju razmena informacija i isporuke oružja Ukrajini.
Japan je odlučio da pošalje Ukrajini 6 milijardi dolara kako bi podržao njene ratne napore protiv Rusije. Tokio je takođe odlučio da ubrza transfer 3 milijarde dolara iz svog paketa kredita G7 za Ukrajinu, što znači da će Ukrajina uskoro dobiti 9 milijardi dolara od Japana.