Danas, na Pobusani ponedeljak, srpski narod u tišini i molitvi odlazi na groblja, noseći darove ljubavi za one koji su prešli u večnost.
Cveće, sveće i vaskršnja jaja nisu samo običaji — oni su poruke dušama koje volimo, znak da su i dalje prisutni u našim životima, u molitvama i srcima.
Ako ne stignete da odete do groblja, ili želite da dublje razumete svaki gest, pročitajte šta znači svaki dar koji nosimo.
Cveće je vekovima smatrano simbolom prolaznosti života, ali i znakom večne nade.
Kada položimo cvet na grob, mi govorimo ono što reči ne mogu: "Nismo te zaboravili. Volimo te. Čekamo susret u večnosti."
Najčešći izbori na Pobusani ponedeljak nisu slučajni:
Ljiljani – simbolišu nevinost, čistotu duše i veru u vaskrsenje.
Beli karanfili – izražavaju duboko poštovanje i večnu odanost.
Zumbuli, visibabe i prolećno cveće – nose poruku obnove, novog života i večne svetlosti.
Svaki cvet je tiha molitva upućena Nebu.
Zašto palimo sveću?
Paljenje sveće je jedan od najstarijih običaja u pravoslavlju.
Foto: Pixabay.com/Edyttka1388
Plamen sveće predstavlja svetlost Hristovu, koja obasjava put duši kroz tamu ka Carstvu Nebeskom.
Dok gori sveća, kao da naša ljubav putuje iz vidljivog sveta u nevidljivi.
Kada zapalite sveću za pokojne, možete tiho u sebi izgovoriti:
"Neka svetlost večna obasja dušu sluge Tvoga (ime pokojnika).
Gospode, upokoji ih gde svetlost Tvoja večno svetli i gde nema bola, tuge ni uzdisanja. Amin."
Svaka upaljena sveća je most između sveta živih i sveta duša.
Darovi ljubavi za večnost
Na Pobusani ponedeljak, darujemo ono što ima večnu vrednost — molitvu, ljubav i sećanje.
Bilo da donesete cvet, upalite sveću ili izgovorite molitvu kod kuće, svaki čin ima snagu da dodirne Nebo.
Jer prava ljubav ne zna za granice — ni zemaljske, ni nebeske.
Autor: D.B.