AKTUELNO

Evo i zašto!

“Biti pozitivan”- postao je ultimativni zakon novog vremena i najčešći odgovor utehe kada se požalite nekome na svoj problem. Da li pozitivnost i vedar duh mogu da se iskoriste kao rešenje za svakiproblem ili ova fraza u zadnje vreme više služi kao izgovor za pasivnost i izbegavanje suočavanja sanegativnim emocijama? Hajde zajedno da proanaliziramo...

Biti pozitivan, optimistički nastrojen, vedar i veseo uključuje stvari kao što su zahvalnost, optimizam,procena stvari i stvarnosti oko sebe sa pozitivnim stavom. Možda ste čuli da je pozitivnost dobra zavašu opštu dobrobit i napredak u životu. Sa druge strane, možda ste se osećali iznervirano, ljuto ilineprijatno kada vam je pozitivnost u nekim situacijama nametana. I zaista, pozitivnost može bitiodlična stvar za našu dobrobit, sve dok je ne koristimo da bismo izbegli ili potisnuli negativneemocije. Tada može postati toksična.

“Toksična pozitivnost” se definiše kao čin odbacivanja ili poricanja stresa, negativnosti ili drugihnegativnih iskustava koja postoje.

Ponekad može biti teško razlikovati pozitivnost od tzv. toksične pozitivnosti. Na primer, ako namneko kaže: „Hej, pogledaj svetlu stranu toga što ti se desilo“, možda ćemo se osećati kao daumanjuje ili poriče naša negativna osećanja. Pošto su negativne emocije i njhova obrada takođevažni za naše potrebe i uopšte, ne želimo samo da ih odgurnemo bez priznanja da postoje. Dakle,naizgled pozitivni saveti prijatelja često mogu da budu toksično pozitivni za osobu koja ih prima.

Ovo su neki primeri toksične pozitivnosti:

Kada kažete: ''Imam loš dan'' Toksičan odgovor bi bio: „Ali bez obzira na to imaš toliko razloga za štamožeš biti zahvalan”.

Ili: „Ne znam da li mogu da uspostavim dobar odnos sa svojim bratom. On se prema meni ne odnosis pristojnošću i poštovanjem." Toksičan odgovor: „On je tvoja porodica. Trebalo bi da ga voliš bezobzira na sve.”

Kažete: "Ovaj posao me guši." Toksičan odgovor govori: „Imaš sreće što uopšte imaš posao”.

U ovim primerima, treća strana koristi pozitivnost da se oslobodi naših istinitih ili negativnihiskustava.

S druge strane, recimo da nam prijatelj kaže: „Hej, u redu je da nisi u redu“. Ovo pokazujeprihvatanje naših negativnih emocija, kao i saosećanje i zahvalnost. Ovakav pristup nije toksičan jerne poriče naše emocije, i ne tera nas da osećamo nešto što u datom trenutku ne želimo da osećamo.

Foto: Unsplash.com

Kada pozitivnost postaje toksična?

Jedna studija je pokazala da korist pozitivnosti postaje upitna u raznim kontekstima. Na primer, ako izgubimo posao, mogli bismo imati koristi od razmišljanja o našim budućim prilikama. Ali ako pokušamo da koristimo ponovnu pozitivnu procenu u situacijama koje se ne mogu kontrolisati, ilisituacijama koje smo mogli da promenimo, a nismo, osećaćemo se još gore.

Neka istraživanja sugerišu da je neprikladno koristiti pozitivnost kada je naš identitet ili integritetugrožen, na primer u slučaju ponižavanja, vređanja ili ugnjetavanja.

Ako nas ljudi podstiču da koristimo određenu veštinu regulacije emocija u kojoj nismo dobri, to bizapravo moglo pogoršati našu situaciju. I, zaista, za mnoge osobe, pozitivnost može biti teška veštinaza razvoj i implementaciju. Dakle, ako niste dobri u tome da razvijate i gradite stanje kada stepozitivni, optimistični ili da razmišljate o svojoj situaciji da biste pronašli pozitivno rešenje, to bizapravo moglo biti loše po vas.

Većina ljudi misli o pozitivnim emocijama kao o dobroj stvari, a po nekoj logici što više pozitive jebolje, zar ne? Pa, ispostavilo se da previše pozitivnih emocija zapravo može biti loša stvar. Pokazalose da je previše pozitivnih emocija okidač faktora rizika za pojavu manične depresije i sličnih stanja.

Opsednutost srećom i preterano fokusiranje na to da budete srećni takođe se pokazalo lošim zaopštu dobrobit osobe. Smatra se da ovo može stvoriti nesklad između onoga što se sada osećamo ionoga što želimo da se osećamo. Zaista, ultra-visoka očekivanja sreće obično štete našemmentalnom zdravlju, tako da je pravi izazov naći balans kada dati vetar u leđa pozitivnosti ioptimizmu koji nam daju inspiraciju pomažu da ostvarimo neke ciljeve, a kada se povući i obraditi negativne emocije ili prilike u životu na pravi način.

Reference:

1. Ford, B., & Mauss, I. (2014). The paradoxical effects of pursuing positive emotion. In J. Gruber & J. T.Moskowitz (Eds.), Positive emotion: Integrating the light sides and dark sides (pp. 363–382). OxfordUniversity Press.

2. Ford, B. Q., & Troy, A. S. (2019). Reappraisal reconsidered: A closer look at the costs of an acclaimedemotion-regulation strategy. Current Directions in Psychological Science, 28(2), 195–203.

3. Gruber, J., Johnson, S. L., Oveis, C., & Keltner, D. (2008). Risk for mania and positive emotionalresponding: Too much of a good thing? Emotion, 8(1), 23–33.

4. Perez, C. R., & Soto, J. A. (2011). Cognitive reappraisal in the context of oppression: Implications forpsychological functioning. Emotion, 11, 675–680.

5. Sokal, L., Trudel, L. E., & Babb, J. (2020). It’s okay to be okay too. Why calling out teachers’“toxicpositivity” may backfire. Education Canada, 60(3).

6. Troy, A. S., Shallcross, A. J., & Mauss, I. B. (2013). A person-by-situation approach to emotionregulation: Cognitive reappraisal can either help or hurt, depending on the context. PsychologicalScience, 24(12), 2505–2514.

Autor: M.M.