AKTUELNO

Posle nekog vremena shvatila je da krv seljačkih devojaka nema efekta na njenu kožu.

Ona je jedna od najpoznatijih serijskih ubica i vampirista u istoriji. Optužena je zajedno sa 4 saučesnice za mučenje i smrt od 300 do 2.000 devojaka (u zavisnosti od izvora). Većinu svog života provela je u zamku Čahtice u Slovačkoj, dok je poslednje 4 godine svog života provela u zatvoru. Njene saučesnice su ubijene.

Eržebet su sa 11 godina verili za Ferenca Nadaždija, moćnog mađarskog vojnika, a 1575. godine se i udala za njega. Pre udaje rodila je ćerku Anastasiju i smatra se da je otac ovog deteta jedan od sluga. Kao svadbeni poklon Eržebet je dobila zamak Čahtice, koji se nalazio na vrhu brda i bio je okružen selom. Eržebet i Ferenc imali su šestoro dece: Anastaziju Batori, Katalin Nadaždi, Katalin, Mikloša, Oršolju i Pal, od kojih je dvoje umrlo vrlo rano. Eržebetin muž ubijen je 1602. godine. Nije poznato kada je Eržebet počela ubijati devojke, ali smatra se da je to bilo između 1585. i 1610. Isto tako se smatra da su njen muž i rođaci znali za ubistva, ali da niko nije hteo da interveniše. Kao jedan od motiva Eržebete Batori navodi se da je preko krvi želela da očuva svoju lepotu.

Prema legendi, nakon što ju je sluškinja iz dvorca iznervirala nekvalitetnom uslugom, Eržebet joj je zabila makaze u glavu. Devojčina krv pala je na Eržebetine ruke. Kada je Eržebet oprala tu krv, učinilo joj se da je tamo gde je bila krv koža postala mlađa. Tada je smislila plan kako da povrati svoju mladalačku lepotu. Mislila je da bi, ako se bude kupala u krvi lepih, mladih devojaka ili čak pila njihovu krv, mogla postati lepša nego ikad. Eržebet je pozivala mlade, najčešće nevine, devojke u svoj zamak, surovo ih mučila, pila im krv, a zatim ih ubijala.

Posle nekog vremena shvatila je da krv seljačkih devojaka nema efekta na njenu kožu. Zaključila je da joj treba kvalitetnija krv i 1609. je otvorila akademiju u svom zamku. Tu su imućniji roditelji iz svih predela slali svoju decu kako bi se učili plemićkim manirima. Eržebet je mučila žrtve makazama, iglama, užarenim gvožđem i kocima.

Porodica Batori je smatrana vampirskom. Pored svih događaja sa Eržebet Batori, koja je čak živela u Transilvaniji čiji je princ bio Eržebetin nećak, porodica Batori imala je veze i sa grofom Drakulom. Zapovednik pohoda koji je pomogao Drakuli da povrati presto bio je Ištvan Batori; jedan od Drakulinih poseda, dvorac Fagaras, postao je vlasništvo Batorijevih u Eržebetino doba, a obe porodice su imale amblem zmaja na porodičnim grbovima.

Bile su potrebne decenije da se Eržebetina strašna dela otkriju. Na kraju, izgleda da je ona postala neoprezna – 1610. je sa zidina dvorca bacila 4 masakrirane žrtve, a vest o tome stigla je i do Beča i samog cara.Ispitano je više od 300 svedoka, koji su govorili o nestancima devojaka i kricima koji su dopirali iz grofičinog dvorca. Mnogi su svedočili o sopstvenim rođakama koje su nestajale.

Eržebetini saučesnici su pogubljeni, ali nju je plemićko poreklo spaslo smrti. Ipak, pronađen je način kako da bude kažnjena surovo – zazidana je u odaji svog zamka sa malim otvorom kroz koji joj je dopremana hrana.

Nakon četiri godine ovakvog zatvora Eržebet Batori, “krvava grofica”, pronađena je mrtva 1614. godine. Lokalni seljani nisu hteli da dozvole njeno sahranjivanje na seoskom groblju, pa je telo preneto u porodičnu kriptu i, po predanju, tamo sahranjeno.

Danas je lokacija groba nepoznata.

#Vampir

'