AKTUELNO

Kardinal Pjerbatista Picabala, latinski patrijarh Jerusalima, može da postane najveće iznenađenje na konklavi za izbor novog pape, koja je počela juče.

Kardinal Pjerbatista Picabala

Rođen je u Bergamu, u severnoj Italiji, ali nakon 35 godina provedenih daleko od doma kaže: "Većinu vremena nemam pojma o čemu ljudi u Italiji pričaju".

Najmlađi kandidat za papu

Jedna od tih tema razgovora u hodnicima Vatikana je i sam Picabala. Mlađi za deceniju od kandidata koji se smatraju vodećim u trci za novog papu, prvi jerusalimski kardinal ipak se pojavio kao intrigantna mogućnost, gurnut u centar pažnje zbog istog rata u Gazi koji ga je primorao da se suoči sa teškim pitanjima o veri i čovečanstvu.

- Svaki čovek ima večita pitanja, uključujući i mene. Toliko ste frustrirani zbog situacije i pitate Boga: "Gde si? Gde si?". Onda dođem sebi i razumem da pitanje treba da bude: "Gde je čovek sada? Šta smo uradili sa svojom čovečnošću?'“ Ne možemo smatrati Boga krivim za ono što radimo - rekao je Picabala u intervjuu manje od dve nedelje pre smrti pape Franje.


Od siromaštva do monaškog sveta

Picabala, koji je prošlog meseca napunio 60 godina, stigao je u Jerusalim sa 25 godina, kao sveštenik u svom prvom mesecu službe. Odrastao je u takvom siromaštvu da je jedan od razloga za njegovu odluku da stupi u crkvu bio to da će njegova porodica imati jedna usta manje za hranjenje.

Ali, pre svega, inspirisao ga je lokalni sveštenik, biciklista, koji je uneo radost u svet dečaka u razvoju.

Rizikovao život kako bi oslobodio zarobljenu decu

Ako je šira javnost išta znala o Picabali pre smrti pape Franje, to je bilo zbog gesta koji on smatra toliko „očiglednim“ da je gotovo besmislen: devet dana nakon početka rata između Izraela i Gaze ponudio se kao zamena za izraelsku decu, koju je Hamas oteo 7. oktobra.

- Spreman sam na razmenu, bilo šta, ako to može dovesti do slobode, da vratim decu kući...Postoji potpuna spremnost sa moje strane - odlučno i brzo je rekao Picabala.

Bilo je to "čudno pitanje" novinara, prisetio se on, ali je svoj odgovor mislio veoma ozbiljno.

- Nisam očekivao reakciju. Divnu reakciju u svetu, ali ne i u Palestini. Zašto izraelska deca, a ne palestinska deca? Moj odgovor je bio: i za njih sam spreman. Nema problema - objasnio je on.

Ipak, činjenica da, usred haosa i nedostatka vođstva koji su karakterisali period rata, nijedna druga ličnost, politička ili verska, lokalna ili globalna, nije ponovila njegov predlog, bila je veoma čudna za kardinala Picabalu.


- U ovom trenutku, moj utisak je da je institucija lidera na neki način paralizovana. Lekcija koju ovde vidim je da vera i moć ne idu dobro zajedno. Ako želite da budete slobodni kao verski vođa, morate biti nezavisni od bilo kakve vrste moći, ekonomske moći, političke moći, društvene moći, šta god - istakao je on.

Na početku novog rata između Izraela i Hamasa, Picabala je rekao da je „prva stvar koju treba uraditi pokušati da se izbori oslobađanje talaca, inače neće biti načina da se zaustavi (eskalacija)".

- Ne možete razgovarati sa Hamasom. Veoma je teško - rekao je on.

Kao latinski patrijarh Jerusalima od 2020. godine, on predvodi katolike koji žive u Izraelu, na palestinskim teritorijama, u Jordanu i na Kipru.

Bilo je lako zamisliti dugonogog Picabalu, nećaka Pjera Luiđija Picabale, rimskog fudbalskog šampiona iz 1970-ih, kao penzionisanog sportistu koji je postao profesor.


Ipak, vera je suština njegovog života. Njegova kardinalska pozicija i rat su ga gurnuli u nepoznatu ulogu govornika i u ime Izraelaca i Palestinaca, a posebno stanovnika Gaze.


Osvojio srca u Jerusalimu

- Izgubili smo sve. Izgubili smo poverenje, izgubili smo odnose. Mnoge porodice su izgubile poslove - rekao je on.

Picabala je posetio Gazu dva puta od početka rata, jednom prošlog maja i ponovo neposredno pre Božića.

Tokom svojih poseta Gazi, kupovao je hranu od muslimanske zajednice u Jerusalimu, skladištio je kod jevrejske kompanije i donosio je hrišćanima u opkoljenoj priobalnoj enklavi.

Kada je krenuo u Vatikan na konklavu, zaposleni u patrijaršiji i prijatelji su došli da ga isprate i otpevali blagoslov na arapskom.


- Gospode, vodi njegove korake mudrošću, ispuni njegovo srce duhom i budi s njim ako se moliš da on vodi tvoju Crkvu - uzvikivali su.

Autor: D.B.