AKTUELNO

Na današnji dan, 9. jula 1925. godine, rođen je legendarni Borislav "Bora" Stanković, košarkaš, trener i dugogodišnji generalni sekretar Međunarodne košarkaške organizacije.

Stanković je upamćen kao čovek koji je promenio tok svetske košarke. Tokom njegove "vladavine" FIBA je doživela najveću ekspanziju.

Stanković je počeo da se bavi košarkom po završetku Drugog svetskog rata, a jedan je od onih koji su prisustvovali osnivačkoj sednici SD Crvena zvezda.

Tokom karijere je nastupao za Crvenu zvezdu, Železničar i Partizan. Kao trener je od OKK Beograd napravio moćan klub.

U FIBA je prvi put ušao 1958. godine kao član komisije za Evropske kupove. Od 1969. godine je bio stalno zaposlen u FIBA, a od 1976. godine je na mestu generalnog sekretara. Ta era je trajala punih 26 godina, do 2002. godine.

Tokom ere Bore Stankovića košarka je najviše modernizovana. Uvedena je linija za tri poena, promenjena dimenzija terena, prešlo se sa poluvremena na četvrtine.

Takođe, Stanković je bio jedan od najzaslužnijih za izgradnju "Arene".

Stanković je takođe bio začetnik ideje da NBA igrači nastupaju na Olimpijskim igrama, i to se 1992. godine i desilo.

Stanković je preminuo 20. marta 2020. godine u 95. godini života u Beogradu.

ŽIVOT OBELEŽILA TRAGEDIJA

Malo je poznato da je legendarni Bora u mladosti preživeo pravi pakao i da je njegov život obeležila jedna velika tragedija.

Naime, Bora a je bio pripadnik četničkog pokreta Draže Mihailovića tokom Drugog svetskog rata.

O tome je otvoreno govorio i u knjizi "Igra mog života" autora Aleksandra Miletića

"Mog oca Vasilija pogubio je vatreni odred 5. januara 1945. Otišao je kako se tada govorilo na teren u šumu, kao pristalica pokreta Draže Mihailovića. Nisam ga video sve do maja, 1944. kada je posle savezničkog bombardovanja Beograda, smatrajući da je tako bezbednije tražio da mu se pridružim", otkrio je tada Stanković, kojem su tokom rata srušene porodične kuće u Ledincima i Novom Sadu.

"Pripadali smo štabu Vojvođanske komande Jugoslovenske vojske u otadžbini i nismo mrzeli partizane, već smo ih kao i nas smatrali borcima za slobodu", objasnio je u knjizi.

Pričajući o periodu u zaroblejništvu, Borislav je kazao:

"Bili smo nedaleko od Beograda u selu Grabovac kod Obrenovca, a kasnije u Banatu u selu Dubovac. Stanovali smo kod seljaka. Oktobra 1944. otac se susreo sa sovjetskim oficirima s druge strane Dunava kod Donjeg Milanovca. Odmah posle toga je došla naredba da se ceo taj štab prebaci iz Dubovca u Srbiju pa smo došli do sela Žabara. Tu smo bili pod paskom sovjetskih vojnika, a onda su došli partizani koji su nas, tatu mene i još pet šest osoba prebacili u Petrovac na Mlavi. Tu smo bili u zatvoru desetak dana".

Sledi premeštaj u Beograd, ge je streljan Borin otac Vlaja.

"Kad su ustanovili da je moj otac bio učesnik kongresa u selu Ba početkom 1944 prebačeni smo vozom za Beograd u zgradu Specijalne policije na Obilićevom vencu, gde se danas nalazi Tanjug. Viđali smo se svakog dana, a majka je koristila svaki trenutak da nas obiđe. Posle desetak dana mene su poslali u zatvor u Đušinoj ulici (danas Rudarsko-geološki fakultet). Kad smo se rastajli zagrlili smo se jako. Taj zagrljaj je bio snažan, dug i tih. U tim momentima nisam znao šta znači. Tada sam poslednji put video oca. Nekoliko dana kasnije je streljan i bačen u običnu raku. Ne znam gde mu je grob".

Posle streljanja oca, budući košarkaš, veterinar i sportski funkcioner je pušten kući

"Nedugo zatim, došla je opšta amnestija za jedan deo pokreta Draže Mihailovića. To je važilo samo za mlade, one koji nisu bili u borbamai nisu imali „krvi na rukama“. Tako sam početkom 1945. iz Đušine otišao kući."

Tokom rata Stanković je ostao je bez 14 članova familije, a kasnije mu je kao sinu "državnog neprijatelja" oduzet pasoš. Zbog toga je napustio Crvenu zvezdu i najpre, prešao u Železničar, a zatim miseleći da će lakše doći do putne isprave i u Partizan.

Biografija

1925. Rođen u Bihaću 9. jula

1941. Prvi susret sa košarkom na bivšem teniskom igralištu BTK u Beogradu

1942. Košarkaš BTK-a iz Beograda

1945. Košarkaš beogradskog Milicionara

1946. Košarkaš Crvene zvezde, državni prvak 1946. i 1947.

1948. Reprezentativac Jugoslavije od 1948. do 1953. godine, 36 utakmica

1948. Posle učešća na nekoliko seminara u Jugoslaviji i inostranstvu u Beogradu je stekao diplomu košarkaškog trenera

1949. Oženio se Miroslavom Mimicom Stefanović sa kojom ima ćerku Ljiljanu

1950. Košarkaš beogradskog Železničara

1950. Učesnik prvog Svetskog šampionata u Buenos Airesu

1951. Košarkaš beogradskog Partizana do 1953.

1952. Diplomirao na Veterinarskom fakultetu u Beogradu

1953. Trener OKK Beograda (1953-1963 i 1965), državni prvak 1958, 1960. i 1965.

1953. Član Predsedništva Košarkaškog saveza Jugoslavije do 1966.

1956. Generalni sekretar Košarkaškog saveza Jugoslavije do 1966.

1958. Izabran za člana FIBA komisije za evrokupove

1960. Postavljen za pomoćnika generalnog sekretara FIBA Vilijama Džonsa

1966. Trener Oransode iz Kantua do 1969. godine, prvak Italije 1968.

1972. Postaje zamenik generalnog sekretara FIBA – po ovlašćenju generalnog sekretara zadužen za organizaciju turnira na Olimpijskim igrama u Meksiku (1968), Minhenu (1972) i Montrealu (1976), svetska prvenstva za košarkašice 1971. i 1975. kao i nekoliko evropskih šampionata

1974. Oktobarska nagrada grada Beograda za zasluge u sportu

1976. Izabran za generalnog sekretara FIBA (23. jul) i na toj dužnosti je do 2002. godine zadužen za sva takmičenja

1980. Član Borda poverenja Nejsmitove kuće slavnih

1981. Član pres komisije MOK-a do 1983.

1982. Generalni sekretar Udruženja letnjih olimpijskih međunarodnih federacija (ASOIF) do 1983.

1982. Član komisije za olimpijski pokret MOK-a

1983.“Svetski sportski lider“ Američke sportske akademije

1983. Orden zasluga za košarku Košarkaškog saveza Venecuele

1985. Olimpijski orden dodelio mu je predsednik MOK-a Huan Antonio Samaran

1986. Povelja za pomoć i saradnju KS Obale Slonovače

1987. Orden zasluga Savezne republike Nemačke

1987. Zajedno sa NBA organizuje prvi otvoreni turnir u Milvokiju

1988. Član Međunarodnog olimpijskog komiteta od 1988. do 2005.

1988. Član JOK do 2005.

1988. Član Koordinacione komisije za Olimpijske igre u Barseloni 1992.

1990. Član Komisije za pripremu Kongresa MOK-a u Parizu 1994.

1991. Uvršten u Nejsmitovu kuću slavnih

1992. Član Komisije za olimpijske programe MOK

1992. Član Koordinacione komisije za OI u Atlanti 1996.

1992. Član Istražne komisije za OI u Sidneju 2000.

1994. Član Studijske komisije za Stogodišnjicu olimpijskog kongresa u Parizu 1994.

1996. Nejsmitova nagrada za izuzetan doprinos Tipof kluba iz Atlante

1998. Član Izvršnog komiteta Mediteranskih igara

1999. „Nacionalni orden lava“ države Senegal

1999. Član Koordinacione komisije za OI u Atini 2004.

2001. „Zlatni majstor“ Foruma visoke direkcije iz Madrida

2001. Vitez ordena Legije časti države Francuske

2002. Počasni generalni sekretar FIBA

2002. Orden zasluga SR Jugoslavije

2003. Zlatna plaketa OK Srbije i Crne Gore

2005. Počasni predsednik KSS

2006. Olimpijski orden dodelio mu je predsednik MOK-a Žak Rog

2007. Izabran za člana Kuće slavnih FIBA

2009. Počasni doktor Srpskog veterinarskog društva, Akademija veterinsrske medicine

2010. Orden časti sa zlatnim zracima Republike Srpske

2011. Majska nagrada Sportskog saveza Srbije za životno delo

2012. Specijalno priznanje Sportskog saveza Srbije

2014. Specijalna nagrada Udruženja Srpski krivak

2015. FIBA nagrada za životno delo

#Borislav Stanković