Baja je bio optužen za likvidaciju Vladimira Vanje Bokana, moćnog čoveka tada bliskog Arkanu
Podgoričanin Blagota Baja Sekulić važio je za jednog od žestokih momaka burnih devedesetih godina.
Baja je svojim izgledom i skupocjenim automobilima bio jako popularan među pripadnicama ljepšeg pola. Sekulić je imao privatan biznis, a u Budvi je tokom ljeta držao tada jako poznat kafić "Majami", gdje su se okupljale ličnosti iz džet seta.
Hrvatski list "Nacional" svojevremno je pisao da je Baja bio desna ruka Stanka Subotića Caneta, poznatog srpskog biznismena, kao i da je Sekulić bio povezan sa brojnim likvidacijama u Crnoj Gori i Srbiji, ali i da je bio umiješan u poslove duvanske mafije.
Baja je bio optužen za likvidaciju Vladimira Vanje Bokana, moćnog čoveka tada bliskog Arkanu, koga je svojevremeno čuvao Milorad Ulemek Legija. Nekoliko dana kasnije Sekulić je u dnevnom listu "Dan" demantovao tekstove vezane za njegovo ime tvrdeći da je riječ o lažima i klasičnoj podmetačini. Tada je jedino potvrdio je da je sa Subotićem dobar drug, dodajući da je na to jako ponosan, ali da nikada nisu imali nijedan zajednički biznis.
U demantu koji je dao za Dan, Sekulić je optužio da se iza tekstova u zagrebačkom "Nacionalu" nalaze Ratko Knežević i Ratko Đokić, crnogorski biznismeni koji su tada živjeli u inostranstvu. Nakon toga, i Knežević i Đokić su negirali bilo kakvu povezanost sa objavljenim tekstovima.
Baja je odlučio da da intervju za "Monitor" i tom prilikom ispričao da je Đokić je tvrdio kako on nije kriv za takve navode, već "moćna ekipa iz Beograda koja redom ubija i koje se vjerovatno ni on neće spasiti."
I pored svih navoda u štampi Sekulić je poslednjih dana boravio u Budvi i svako veče viđan je u pojedinim kafićima, a pažnju prolaznika skretao je vozeći se u svom čuvenom "ferariju" žute boje.
Rafal iz mraka
Nepuna dvadeset četiri sata nakon toga iz Budve je stigla vest da je Blagota Baja Sekulić ubijen. U gluvo doba noći, 30. maja 2001. godine oko jedan sat i trideset minuta, nepoznati napadač ga je sačekao u kratkoj ulici koja spaja šetalište pored obale i paralelni Mediteranski bulevar u Budvi. Ubica je čekao skriven iza ograde obližnje kuće nailazak džipa i ciljao ravno u šoferšajbnu. Policija je pronašla oružje nedaleko odatle, kod ulaza u obližnji dječji vrtić.
Mada, sem potvrde istražnog sudije Višeg suda u Podgorici Radomira Ivanovića da je Sekulić ubijen, do sada nije zvanično objelodanjen nijedan jedini detalj o ovom događaju, nesumnjivo je da je njegov automobil, bio izrešetan. Ispaljena su 24 metka, od kojih su ga pogodila samo dva, jedan u ruku i drugi smrtonosni u grudi.
Dugi rafal je gromovito odjeknuo i razbudio mještane, pa se i oko izrešetanog vozila brzo okupio veći broj građana, koji su dugo pokušavali da otvore auto. Sve dok nisu razbili jedno staklo, nisu mogli da otvore vrata i pomognu smrtno ranjenom Baji. Kad su, ipak, uspjeli, njemu više nije bilo pomoći.
Prema saznanjima medija, policija je ispitala nekoliko stotina sumnjivih, ali sem čaura na mestu zločina i oružja, bačenog nedaleko odatle, ni dan danas nema nikakvog traga od egzekutora. Nesumnjivo je da je Sekulić bio momak koji je suviše znao i mnogi su, očigledno, imali motiv za ubistvo kako bi ga uklonili. Prije smrti, u intervjuu koji je dao za "Monitor", Baja je tvrdio da je Ratko Knežević preko njega od Subotića tražio reket od 1,6 miliona maraka, te da je Knežević i njemu lično prijetio:
"Knežević mi je poručio: Tekstove u Nacionalu ne piše Ratko Đokić, već ja lično, ako nastaviš da štitiš Subotića, ti ćeš biti na sljedećoj naslovnoj strani Nacionala".
Autor:
