AKTUELNO

Čini se da se ćelavom ibisu, retkoj vrsti ptice, mnogo dopao glavni grad Bosne i Hercegovine i nema nameru da ode. Ovaj put je fotografisan u naselju Grbavica.

Ova vrsta je u ovom delu Evrope izumrla još u 17. veku. Smatra se da su glavni razlozi za njen nestanak krivolov i gubitak adekvatnih staništa. Velikim naporima stručnjaka pokrenuti su projekti reintrodukcije kojima se želi uspostaviti nove divlje populacije ćelavih ibisa u Europi.

Foto: Pixabay.com

Međutim, problem im predstavlja manjak znanja i iskustva mladih ptica prilikom seobe na zimovališta, navodi Natura Historica. Prema podacima organizacije za zaštitu životne sredine Bentornato Ibis, na svetu je preostalo otprilike 300 ćelavih ibisa.

Kod ovih ptica posebno je zanimljivo to što mužjak i ženka ostaju zajedno do kraja života. Kad jedna ptica ugine, ona druga tuguje za njom. Često se događa da ptica koja ostane bez svog para gladuje sve dok ne ugine ili se čak baci sa stene. U normalnim okolnostima ibis živi između 25 i 30 godina.


U turskom gradu Bireciku sve do početka 20. vijeka svake godine se slavio povratak ćelavih ibisa iz toplijih krajeva. Njihov povratak smatrao se znakom da stiže proleće.

Ibis je pretprošle godine prvi put viđen u Bosni i Hercegovini, tačnije u Cazinu. Zatim je bio na Grbavici, na području ušća Neretve pa u EUFOR-ovoj bazi u Butmiru. Ipak, izgleda da mu se Grbavica najviše svidela pa je odlučio da se vrati.

Međutim, problem im predstavlja manjak znanja i iskustva mladih ptica prilikom seobe na zimovališta, navodi Natura Historica. Prema podacima organizacije za zaštitu životne sredine Bentornato Ibis, na svetu je preostalo otprilike 300 ćelavih ibisa.

Kod ovih ptica posebno je zanimljivo to što mužjak i ženka ostaju zajedno do kraja života. Kad jedna ptica ugine, ona druga tuguje za njom. Često se događa da ptica koja ostane bez svog para gladuje sve dok ne ugine ili se čak baci sa stene. U normalnim okolnostima ibis živi između 25 i 30 godina.


U turskom gradu Bireciku sve do početka 20. vijeka svake godine se slavio povratak ćelavih ibisa iz toplijih krajeva. Njihov povratak smatrao se znakom da stiže proleće.

Ibis je pretprošle godine prvi put viđen u Bosni i Hercegovini, tačnije u Cazinu. Zatim je bio na Grbavici, na području ušća Neretve pa u EUFOR-ovoj bazi u Butmiru. Ipak, izgleda da mu se Grbavica najviše svidela pa je odlučio da se vrati.

Autor: